Adresa: Kandlerova 14, 52100 Pula | Zimsko radno vrijeme: pon - pet 11.00 - 14.00 h ili na upit

Skupna izložba - "Unutarnje migracije"

Od 15.09. do 06.10.2017.
03.04.2017.

Igor Taritaš - ”Iluzija realnog prostora”

Igor Taritaš - ”Iluzija realnog prostora”

Životopis

Igor Taritaš (1987., Pakrac). Osnovnu školu završio u Hercegovcu kod Garešnice. Nakon završene srednje Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu 2007., upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je u klasi prof. Ante Rašića 2013.g. Od 2014. zaposlen kao profesor likovne kulture u OŠ „ Antuna Mihanovića“ u Batrini.

Izlagao je na devet samostalnih i na nekoliko skupnih izložbi diljem Hrvatske i inozemstvu. Od 2012. član je HDLU-a, te od 2013. platforme P_3.
2016. izlagao je na Bijenalu slikarstva, grupnoj izložbi „Exporting Zagreb“ u Narodnom muzeju u Gdansku u Poljskoj te zatim samostalno izlaže u renomiranoj Galeriji 2CforART u Salzburgu u Austriji te na grupnoj izložbu JUNGE KUNST AUS KROATIEN u St.Poltenu u Austriji. 2017. pozvan je da svoje radove izlaže na velikoj grupnoj izložbi „Grand Salon“ 2017. Villa Berberich u Njemačkoj.
Slike Igora Taritaša nalaze se u privatnim kolekcijama u Engleskoj, SAD-u i Australiji.

Nedavno njegov rad je predstavljen na svijetski poznatom Juxtapoz magazinu i Arrestedmotion portalu za umjetnost.

Izložbe:

  • 2017. Iluzija realnog prostora - Meštrovićev paviljon, HDLU , Zagreb
  • 2016. Utopija distopijske realnost –Galerija Pikto - Zagreb
  • 2016. Ilusion of real space - 2CforART - Salzburg - Austrija
  • 2015. Lošinjski muzej- Mali lošinj
  • 2014.Galerija SC- Zagreb- Oni dolaze (samostalna)
  • 2014. Napušteni prostor Bauerova- Zagreb- Platforma P_3
  • 2013.Galerija Kranjčar- Zagreb- Platforma P_3 
  • 2013.Muzej Grada Pakraca- Pakrac (samostalna)
  • 2013. Kino grič- Zagreb (samostalna) 
  • 2013.Napušteni prostor Hebrangova 5-Zagreb- Platforma P_3

Grupne:

  • 2017. Grand Salon 2017. – Villa Berberich - Njemačka
  • 2016. Junge kunst aus Kroatien – Galerie Maringer- St. Polten- Austria
  • 2016. Exporting Zagreb Muzeum Narodowe – Gdansk- Poljska
  • 2015.3. Bijenale slikarstva - HDLU- Meštrovićev paviljon - Zagreb
  • 2015.Garešnički umjetnici – Galerija grada Daruvara
  • 2015.Povratak u Budućnost – Robna kuća - Lipik
  • 2014.Garešnički umjetnici – Gradska galerija Garešnica
  • 2014. Grisija – Rovinj
  • 2014.Erste Fragmenti 10, HDLU- Zagreb
  • 2014.Galerija osmijeha- kustoski koncept Sonje Švec Španjol- Zagreb
  • 2013.MKC-Nus- Split
  • 2013. Grisija - Rovinj
  • 2013.Pasionska baština, Galerija Kristofora Stankovića – Zagreb
  • 2012.Baturija - Vis
  • 2012. NUS, Split
  • 2012.INA- Energija 2012.Galurija – Zagreb
  • 2011.Gradska viječnica, Komiža- Vis
  • 2010.Galerija Marisall-Zagreb- Autoportret u matičnom mediju 
  • 2010.GalerijaALU – Galurija -Zagreb- Autoportret u matičnom mediju 
  • 2010.Erste Fragmenti 7, Zagreb, Rijeka
  • 2010. Erste Fragmenti 7. Tvornica, Zagreb

Radovi otkupljeni na natječajima:

  • INA- Energija 2012.- Zagreb
  • Erste Fragmenti 10, HDLU- Zagreb
  • Erste Fragmenti 7, Zagreb, Rijeka

Kompozicije u radovima Igora Taritaša istražuju mogućnosti slikarskog formata u otvorenom društvenom kontekstu. Oslikane kadrove vrijedi promatrati kao pažljivo oblikovanu scenografiju što služi za dijalog između oprečnih strana, koji se strogo ne nameće pretpostavljenim sadržajem ili određenim tematskim okvirom. Taritaš razigrava našu percepciju prostora probijajući istovremeno galerijski zid te rastvarajući četvrti zid uvodeći nas na scenu prepuštenu igri promatrača. Poput kadra Cadena Cotarda prepuštenog sudbini savršene sadašnjosti. Nudeći nam svoj prostorni imaginarij, autor se na jednak način koristi slikom kao platformu za diskusiju ili kutak za šaputanje. U ranijim radovima često koristeći plitke planove i figurativno semplirane misli, autor u kasnijim kompozicijama pojačava perspektivnost, otvara prostore, te gotovo u potpunosti apstrahira motive u slici. Vjeran realizmu u Taritaševom se radu očituje sličan razvoj u redukciji sadržaja i kompleksnosti prostornih motiva poput rano avangardnih slikara (Otona Glihe), enformelističkog tretmana površine i boje (Ive Gattina i Eugena Fellera), te dehumanizirajućih prostora (Matthiasa Weischera). Snažni rietveldovski modernistički arhitektonski monoliti smekšani mondrianovskim koloritom, u drugom planu pridaju osjećaju ukorijenjenosti u prizoru. Apstrahirane i tamne površine stražnjih i prednjih planova u kontrastu su sa središnjim figurativnim i arhitektonskim elementima u kadrovima. U konstantnom formalnom sukobu same sa sobom, koristeći se suptilnim logičkim zamkama te bez pretpostavljenog narativa, Taritaševe kompozicije djeluju poput kadrova Bhabhovog Trećeg prostora. Oslobođene pretpostavljene značenjske vrijednosti za novi, aktualniji i suvremeniji diskurs, kompozicije.

Vladimir Tatomir